Iako ima veliki potencijal za promijeniti način na koji se provode pregledi konstrukcije, virtualna stvarnost (VR) nema uvijek pozitivni utjecaj na te aktivnosti. Jedan od razloga je slabo razumijevanje pregleda konstrukcije. S ciljem boljeg razumijevanja pregleda konstrukcije i utjecaja VR-a, ovaj doktorski rad uvodi tranzicije kao krovni koncept za aktivnosti evaluacije i/ili planiranja. Pomoću dva predložena teorijska modela, tranzicije su opisane iz različitih perspektiva te na mikro i mezo razini. Dodatno, razvijen je eksperimentalni okvir kako bi se objedinili elementi koje je potrebno razmotriti pri proučavanju tranzicija podržanih VR tehnologijama u razvoju proizvoda. Provedena su dva eksperimenta u kojima je 10 i 14 timova provelo tranzicijske aktivnosti koristeći tradicionalno računalno sučelje (miš, tipkovnica, monitor) ili VR (uređaji koje korisnici nose na glavi). Rezultati pokazuju da kognitivni, afektivni i socijalni aspekti bolje predviđaju akcije kada se koriste svi zajedno, pokazujući time važnost proučavanja tranzicija iz više perspektiva. Timovi koji su koristili VR su češće radili svi zajedno, sugerirajući da je ta tehnologija korisna kada je cilj kolektivno donošenje odluka. VR također podržava identifikaciju grešaka povezanih s konstrukcijskim problemom te s interakcijom između konstrukcije i korisnika, čime se pokazuje njihova važnost u ranim konstrukcijskim fazama. Time se zaključuje da VR i tradicionalno računalno sučelje nisu isključujuće već komplementarne tehnologije.
2023.
Doktorski rad
