Budući da je u okviru dentalne protetike iznimno važna točnost dimenzija komponenti koje se u njoj primjenjuju kako ne bi došlo do neželjenih posljedica po pacijenta još uvijek postoje brojne nepoznanice kako iste postići ukoliko se pri proizvodnji koristi SLM (eng. Selective Laser Melting) tehnologija te materijali poput titana i CoCr. Tako je svrha ovoga rada bolje razumjeti što doprinosi nastanku deformacija pri proizvodnji složenih dentalnih nadogradnji kako bi se smanjila količina naknadne obrade pri čemu se koristi navedena tehnologija i spomenuti materijali te kao rezultat toga istaknuti smjernice koje je potrebno pritom primijeniti. U tom smislu osmišljene su dvije skupine artefakata pri čemu su jedni uzorci relativno jednostavne geometrije, a drugi konstrukcije koje predstavljaju pojednostavljene stvarne složene nadogradnje all on 6. Kod uzoraka varirani su poprečni presjeci, a kod konstrukcija njihove ukrute. Jedna i druga skupina proizvedene su kako iz titana tako i iz CoCr pomoću SLM printera te su svi artefakti toplinski obrađeni popuštanjem, a samo nekoliko konstrukcija je podvrgnuto narednim proizvodnim operacijama. Za snimanje i mjerenje artefakata korišten je elektronički mikroskop, a nakon toga napravljena je jednostavnija analiza u Excelu. Kako eksperiment sadrži 14 različitih uzoraka i 20 različitih konstrukcija kao rezultat analize prikazani su samo neki uzorci i konstrukcije. Tako je ustanovljeno da pri konstruiranju složenih nadogradnji treba pronaći kompromis između krutosti i rashladne površine dotične konstrukcije. Osim toga nužno je ukrutiti krajeve složenih nadogradnji kako bi se smanjio utjecaj deformacija na količinu naknadne obrade. Također, u tom smislu potrebno je smanjiti funkcionalne mjere ne više od 2 % za slučaj dimenzijski stabilnijeg titana i 3 % za CoCr.
