U ovom radu obrađena je primjena Digital Human Modeling (DHM) postupaka u unaprjeđenju ergonomije proizvoda. Opisane su različite metode ergonomske procjene, njihova izvedba te nekoliko DHM programa s njihovim karakteristikama. Nakon toga, provedene su ručne ergonomske analize i analize pomoću programa Santos i CATIA na modelima sjedala trkaćih automobila. Podaci i parametri prikupljeni iz četiri studije korišteni su za ostvarivanje usporedbe. Usporedba DHM i ručnih metoda na primjeru sjedala formule ima za cilj prikazati njihove prednosti i mogućnosti te procijeniti njihovu korisnost u konstrukcijskom procesu. DHM programi omogućuj simulacije interakcije čovjeka s proizvodom, unapređujući ili evaluirajući proizvod iz perspektive ljudske upotrebe. Razvoj računalne tehnologije sredinom 20. stoljeća omogućio je stvaranje digitalnih modela proizvoda i okoline, olakšavajući realistične simulacije položaja, kretanja te interakcije s okolinom. Ručne metode, poput RULA i REBA metode za ergonomske procjene, pružaju validaciju ergonomije u stvarnim radnim okruženjima, dok DHM programi omogućuju prediktivne procjene ergonomije tijekom faza konstrukcije. Ove metode zajedno doprinose cjelovitoj evaluaciji ergonomskih karakteristika proizvoda, potičući iterativno usavršavanje konstrukcije i optimizaciju ergonomije u virtualnom prostoru.
