U današnjoj dentalnoj protetici, primjena CAD (engl. Computer-Aided Design) tehnologije postala je ključna za postizanje visoke preciznosti i učinkovitosti u izradi dentalnih nadogradnji. Individualna dentalna nadogradnja je komponenta dentalnog implantološkog sklopa, čija je uloga da poveže implantat s protetskim nadomjeskom (dentalnom krunicom, mostom). Ona se konstruira posebno za svakog pacijenta, uzimajući u obzir specifične anatomske karakteristike, kao što su kut i dubina ugradnje implantata, promjer otvora na tkivu oko ugrađenog implantata, oblik desni te položaj susjednih zuba. Za konstruiranje individualne dentalne nadogradnje i njihove prilagodbe, uobičajeno se koriste specijalizirani dentalni CAD alati (npr. Exocad ili 3Shape) čije su mogućnosti i sučelje optimirani za potrebe dentalnih tehničara. Međutim, zbog njihove specifične namjene, ovi alati imaju određena ograničenja u pogledu fleksibilnosti i mogućnosti modeliranja složenih 3D geometrija. U kontekstu konstruiranja takvih nadogradnji, nameću se mogućnosti korištenja tradicionalnih inženjerskih CAD alata (npr. PTC Creo, SolidWorks) te alata namijenjenih za modeliranje NURBS krivuljama (npr. Rhinoceros 3D). U suradnji s tvrtkom Neo Dens, u okviru ovog rada uspoređuje se CAD modeliranje navedenih triju grupa alata te su definirane smjernice za njihovu upotrebu u kontekstu konstruiranja i prilagodbi individualnih dentalnih nadogradnji.
