Pouzdanost sustava je vjerojatnost da on izvršava funkcije za koje je predviđen u željenom razdoblju bez kvara i u predviđenoj okolini. Postoji mnoštvo metoda za povećanje pouzdanosti sustava kroz smanjenje tehničkih rizika. Pored metoda koje vrše direktnu analizu tehničkih rizika, postoje i tehnike za procjenu vjerojatnosti rizika. U ovom radu, primijenjena je RAMI (engl. reliability, availability, maintainability, inspectability) analiza, koju je definirala ITER organizacija a uključuje kombinaciju IDEF0 (engl. Integration definition for function modelling) funkcijsku analizu koja pruža osnovu za provedbu FMECA-e (engl. Failure mode, effects and criticality analysis) kao analize tehničkih rizika i RBD analize (engl. reliability block diagrams) kao tehnike za procjenu vjerojatnosti rizika. Prvo je proučena zbog upoznavanja sa prednostima i nedostacima ovih metoda, ali i drugih koje nisu primijenjene u radu, u svrhu postizanja boljih rezultata i točne primjene metoda. Nakon toga, u radu je opisana primjena RAMI analize na uređaju za servisnu inspekciju, koji trenutno razvija tvrtka INETEC. Uređaj za servisnu inspekciju se kreće po tračnicama koje su pričvršćene na vanjsku stranu vakuumske posude ITER tokamaka kako bi ispitivao obližnje zavare. Prilikom provedbe analize, poseban naglasak je stavljen na pravilnu dekompoziciju funkcija uređaja i formulaciju IDEF0 funkcijskog modela. Sljedeći korak analize je FMECA u kojoj su definirani mogući načini otkazivanja definiranih funkcija, te pripadajući uzroci i učinci, na temelju prijašnjeg iskustva tvrtke. Prijašnje iskustvo i stručna prosudba su pomogli i pri kvantificiranju ozbiljnosti i učestalosti učinaka i uzroka načina otkazivanja. Posljednji korak je provedba RBD analize za koju su korištene vrijednosti iz FMECA tablice i dekompozicija prikazana u IDEF0 funkcijskoj analizi. FMECA analizom, na temelju vrijednosti kritičnosti, otkrivena su 2 velika rizika, 57 srednjih i 40 malih rizika. RBD analizom dobivena je vrijednost pouzdanosti od 0% nakon 8 sati i dostupnosti od 16,5%. Otkriveno je da na učestalost najveći utjecaj imaju softverske i operatorske greške, a na ozbiljnost, greške koje propagiraju kroz uređaj, poglavito vezane uz tok zraka, vode i struje. Na kraju je izvršena usporedba dobivenih rezultata sa drugim pristupima pronađenih u literaturi i predložene su radnje za smanjenje rizika, odnosno povećanje pouzdanosti i dostupnosti sustava, prema rezultatima opisanih analiza. U daljnjem radu, preporuča se prikupljanje veće količine informacija vezanih u pouzdanost sličnih sustava.
Josipa Delaš
2019.
Diplomski rad
INETEC - Instititut za nuklearnu tehnologiju d.o.o.
