Tema je ovog rada Konstrukcija nosivog tijela bespilotne letjelice. Stoga je u uvodnom dijelu rada prikazano više o bespilotnim letjelicama. Između ostalog moguće je pročitati o definiciji i povijesti bespilotnih letjelica, primjeni i hrvatskoj zakonskoj regulativi u uporabi bespilotnih zrakoplova, ali i brojnim drugim temama vezanim za bespilotne letjelice. Kako je ovaj rad povezan s konstruiranjem i razvojem proizvoda predstavljena je programska podrška korištena za izradu rada. Pri razvoju nosivog tijela bilo je nužno koristiti rešetkaste (saćaste) strukture te koristiti alate za topološku optimizaciju konstrukcije. Zbog toga dan je kratki pregled ovih dviju tema. Kako izrada konstrukcija osmišljenih pomoću rešetkastih struktura i topološke optimizacije nije pogodna za izradu tradicionalnim postupcima proizvodnje predstavljena je i aditivna proizvodnja. Drugi dio rada obuhvaća eksperimentalni dio koji uključuje konstrukcijsku razradu. Predstavljen je polazni model i cilj konstrukcijskog razvoja. Minimizacija mase uz nametnuta ograničenja glavni je cilj razvoja nosivog tijela bespilotne letjelice. Predložene su četiri verzije temeljene na uporabi rešetkastih konstrukcija. Te verzije kontrolirane su u modulima za metodu konačnih elemenata tako da su naprezanja i pomaci poznati. Naredne dvije verzije rezultat su uporabe optimizacije topologije. Na kraju rada opravdan je izbor predložene izvedbe nosivog tijela bespilotne letjelice i prikazan je autorov osvrt na temu.
Stjepan Drašner
2019.
Diplomski rad
