Rad opisuje razvoj i validaciju metodologije za pripremu računalnih modela proizvoda namijenjenih virtualnom rastavljanju u edukacijskom okruženju. Tradicionalno se u obrazovanju razvojnih inženjera koristi fizičko rastavljanje proizvoda, kao metoda za analizu i razumijevanje njihovog oblikovanja, funkcija, strukture, tokova energije i korištenih materijala. No, fizičko rastavljanje nosi sa sobom niz izazova, uključujući visoke troškove, logističke zahtjeve i ograničenja u pogledu dostupnosti i stanja proizvoda, alata i zaštitne opreme. U radu se razmatra potreba za prelaskom na digitalne modele koji bi omogućili sličnu razinu razumijevanja, ali uz značajno smanjenje troškova i operativnih poteškoća. Istražene su dostupne tehnologije povratnog inženjerstva, s posebnim naglaskom na priuštive tehnologije 3D skeniranja, kako bi se identificirale najprikladnije metode za izradu visokokvalitetnih računalnih prikaza geometrije, strukture i ponašanja komponenti proizvoda. Provedena je studija slučaja, u kojoj je kroz digitalizaciju proizvoda puhalice za lišće i miksera demonstrirana mogućnost primjene različitih metoda i tehnologija za izradu modela pogodnih za virtualno rastavljanje. Studija slučaja je ujedno pomogla pri identifikaciji primjera najbolje prakse, odnosno pri formulaciji metodologije za izradu modela komponenata i sklopova različitih geometrija, tekstura i funkcija. Fokus je stavljen na optimizaciju procesa skeniranja i modeliranja, odabir odgovarajućih uređaja i softverskih alata, te na obradu i pripremu modela za korištenje u obrazovnom okruženju. Validacija metodologije provedena je kroz eksperimentalnu studiju s ciljanim korisnicima. Korisnici su tijekom eksperimenta izradili ukupno 40 modela komponenata proizvoda, a za svaki model je mjereno vrijeme izrade te su im dodijeljene ocjene kvalitete reprodukcije funkcionalnosti, geometrije i tekstura. Analizom rezultata zaključeno je kako korisnici mogu reproducirati korake metodologije i izraditi prikaze zadovoljavajuće kvalitete. Tom analizom također su identificirane komponente čiji je prikaz teže izraditi te su dane upute za poboljšanje kvalitete pripadajućih modela.
Ivan Perković
2024.
Rektorova nagrada
Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu
