Automobilska industrija jedno je od najzahtjevnijih okruženja u kontekstu razvoja novih proizvoda. Karakterizirana je konstantnim napretkom u proizvodnji i razvojnim procesima, što za dobavljače stvara izuzetno izazovno okruženje te ih prisiljava na kontinuiranu prilagodbu zahtjevima tržišta. Razvoj i proizvodnja spremnika za gorivo je dio industrije koja je pod utjecajem strogih emisijskih normi i uvjetovana je visokim zahtjevima proizvođača automobila. U tako dinamičnom okruženju koje ovisi o globalnim ekonomskim prilikama, od izrazite je važnosti da se projekti provedu efikasno i unutar određenog vremena. Projekt se može nazvati efikasnim ako su ciljevi ostvareni na vrijeme i unutar određenog financijskog okvira pri tome da kvaliteta proizvoda ostane na traženom nivou. Tvrtke koje imaju dobro isplanirane i osmišljene projekte imaju prednost nad konkurencijom te imaju su veće šanse da provedu uspješnije projekte. Jedan od najvažnijih aspekata planiranja projekta je izrada financijskog plana te kreiranje kompetitivne ponude prema krajnjem kupcu. Da bi se uspješno izradio financijski plan projekta potrebno je napraviti preciznu procjenu troškova projekta. Postoji nekoliko metoda koje se mogu koristiti za predviđanje troškova, ovisno o kakvom tipu projekta se radi i u kojoj fazi se očekuje izrada procjene. Metode koje se najčešće koriste su intuitivne i spadaju u grupu kvalitativnih metoda. Međutim, za tvrtke koje imaju dugogodišnje iskustvo u proizvodnji specifičnih proizvoda, moguće je primijeniti kvantitativne parametarske metode predviđanja koje se oslanjaju na podatke o prethodnim projektima. Za promatrani slučaj, proizvodnju spremnika za gorivo, parametarsko predviđanje troškova se pokazalo metodom izbora. Parametarske metode obično koriste regresijsku analizu, iako je moguće koristiti i napredne algoritme poput neizrazitih metoda. Izrada alata za predviđanje troškova motivirana je inicijalnom analizom postojećih metoda i uočavanjem nepravilnosti u procjenama. Nadalje, činjenica da odjel program managementa nema standardne procedure u predviđanju troškova, samo doprinosi potrebi za izradu takvog alata. Fokus rada je na analizi metoda za predviđanje i povijesnih podataka te ispitivanje mogućnosti za unaprjeđenje procesa razvoja. Također, cilj je bio napraviti alat za predviđanje troškova primarno za program management odjel te ispitati mogućnosti korištenja regresijskih tehnika u usporedbi s neizrazitim metodama. Predviđanje pomoću alata omogućeno je kombinacijom parametarske metode i utjecaja stručnjaka, zato što pozitivan utjecaj stručnjaka s iskustvom u planiranju projekta može doprinijeti točnosti procjene s obzirom na ograničen uzorak podataka. Alat je napravljen tako da, ukoliko bude mogućnosti za daljnju analizu podataka i povećanje uzorka, omogući poboljšanje procjene jednostavnim editiranjem programskog koda.
Marko Mandić
2016.
Diplomski rad
