Sažetak:
Generativno konstruiranje predstavlja napredan pristup oblikovanju geometrije proizvoda koji koristi algoritamske procese za stvaranje optimiziranih konstrukcijskih rješenja na temelju zadanih ulaznih parametara, kao što su opterećenja, materijali i proizvodni procesi. Za razliku od topološke optimizacije, korisnik ne definira konstrukcijsko rješenje, već zadaje parametre, ciljeve i ograničenja dok algoritam generira veliki spektar geometrijskih (konstrukcijskih) rješenja. Iako je pojavom aditivnih tehnologija vidljiv značajan napredak u području generativnog konstruiranja, njegova primjena u inženjerskoj praksi još je uvijek vrlo ograničena. Stoga je u okviru ovog završnog rada potrebno osmisliti i razložiti metodologiju za generativno konstruiranje dijelova pogodnih za aditivnu proizvodnju, koja će biti jednostavna za korištenje te primjenjiva velikom spektru raznovrsnih korisnika koji se služe široko dostupnim alatima.