Sažetak:
Razvoj aditivnih tehnologija i više-osnih obradnih strojeva otvorio je nove mogućnosti u oblikovanju i proizvodnji predmeta kompleksnih geometrija, što je potaknulo razvoj i primjenu metoda poput topološke optimizacije i generativnog konstruiranja. Ove metode omogućuju inženjerima da smanje masu i utrošak materijala za proizvodnju konstrukcije uz zadovoljenje kriterija poput čvrstoće i krutosti. Topološka optimizacija prilagođava već postojeću geometriju prema zadanom cilju, dok generativno konstruiranje predlaže više različitih geometrijskih rješenja koja odgovaraju specifičnim zahtjevima. Iako oba pristupa nude značajne prednosti pri konstruiranju, njihova primjena u inženjerskoj praksi ovisi o specifičnim zahtjevima projekta. Stoga je cilj ovog završnog rada usporediti postupke generativnog konstruiranja i topološke optimizacije, s posebnim naglaskom na omjer kvalitete rezultata i vremena utrošenog na oblikovanje različitih vrsta dijelova konstrukcija.