Programska potpora otvorenog koda izdaje se uz licencu koja dopušta pregled, korištenje, promjenu i ponovno izdavanje njenog izvornog koda bez naknade. S obzirom na specifičnosti procesa razvoja poput velikog broja geografski i organizacijski raspodijeljenih sudionika s različitim motivima za sudjelovanje i visokom dinamikom pridruživanja i napuštanja projekata, intenzivno se istražuje dinamika razvoja programske potpore otvorenog koda i utjecaj sudionika projekta na dinamiku. Taj se problem proučava raznim istraživačkim metodama uključujući upitnike, sekundarne podatke, razgovore, eksperimente i simulacije. Neke od prednosti simulacija su jednostavno prikupljanje novih podataka, jednostavna varijacija parametara i dobra sposobnost objašnjavanja fenomena koji je modeliran. Agentno modeliranje je široko primijenjena metoda za simuliranje koja se koristi od kraja 20. stoljeća. Svaki agentni model sadrži sljedeća tri elementa: autonomne objekte zvane agenti, okolinu u koju su oni smješteni te njihove međusobne veze i međuodnose koji utječu na ponašanje. U odnosu na druge slične metode simulacija, agentni modeli nude veliku slobodu u definiranju ponašanja pojedinog agenta koje primjerice ne mora biti opisano matematičkom jednadžbom te može uključivati složeno uvjetno izvršavanje uz složena pravila, logičke operacije, heterogenost i slučajnost. Dosad su razvijeni različiti agentni modeli razvoja programske potpore otvorenog koda i nekih sličnih procesa s velikim brojem sudionika poput razvoja proizvoda zasnovanog na mnoštvu i društvene inovacije, no pojedini fenomeni vezani za dinamiku razvoja programske potpore otvorenog koda još nisu opisani u postojećim modelima poput fenomena „uzleta projekta“ i gubitka znanja zbog napuštanja projekata.
Istraživanje u sklopu ove doktorske disertacije uključivat će modeliranje konceptualnog agentnog modela razvoja programske potpore otvorenog koda, implementaciju pripadnog računalnog prototipa za simuliranje te umjeravanje i vrednovanje navedenog konceptualnog modela i računalnog prototipa. Empirijski podaci koji će se koristiti, uključuju postojeću literaturu vezanu za razvoj programske potpore otvorenog koda i javno dostupne podatke poput repozitorija koda i baza podataka koje pružaju informacije o realnim projektima i repozitorijima programske potpore otvorenog koda. Svrha modela je razumijevanje, opis fenomena i predviđanje ponašanja promatranog sustava. Agenti moraju biti precizno definirani kao osnovne komponente simulacijskog modela, a hipoteze vezane za unutarnje mehanizme koji dovode do specifičnog ponašanja trebaju biti objašnjene. Temeljeno na prethodno navedenom, razvit će se agentni model i njegov računalni prototip koji će biti umjereni, vrednovani i uspoređeni sa stvarnim podacima razvoja programske potpore otvorenog koda. Poseban naglasak u radu će biti na utvrđivanju da su teorije i pretpostavke korištene u konceptualnom modelu ispravne i da model ispravno predstavlja entitete iz područja problema kao i utvrđivanje da ponašanje izlaza modela ima zadovoljavajuću preciznost za zamišljenu svrhu modela.
U izradi
Doktorski rad
