Orgulje su najveći, najkompleksniji i zvukovno najbogatiji instrument koje su svojevremeno, uz sat, bile jedan od najkompliciranijih ljudskih izuma. U suvremenom kontekstu, one su kao glazbeni instrument polivalentno ostvarenje, koje objedinjuje glazbeno-foničku, prostorno-akustičnu, konstrukcijsko-tehničku i arhitektonsko-likovnu komponentu. Orgulje kakve poznajemo danas počinju se graditi u 13. st., a zlatno doba njihovog razvoja javlja se u 18. stoljeću. U radu je prikazana podjela orgulja na podsustave te je objašnjen svaki od njih s navedenim osnovnim dijelovima. Analizirano je nekoliko patenata usko vezanih uz podsustave svirnog sustava prijenosa, registarskog sustava prijenosa te zračnica. Potom je izrađena funkcijska dekompozicija za gore navedene podsustave na temelju koje je kasnije izrađena morfološka matrica. U morfološkoj se matrici nalazi po nekoliko rješenja za ostvarivanje funkcija navedenih funkcijskom dekompozicijom. Rješenja prikazana morfološkom matricom poslužila su kao početna točka pri izradi koncepata. U radu je dan prikaz tri konceptualna rješenja. Korištenjem metode težinskih faktora određeno je najpovoljnije konceptualno rješenje. Odabrano je rješenje u nastavku rada poslužilo kao baza za daljnju razradu i izradu računalnog 3D modela. Na samom kraju rada prikazan je popis kataloških i kupovnih dijelova korištenih prilikom razrade konceptualnog rješenja i izrade računalnog 3D modela.
Benjamin Horvat
2019.
Završni rad
