U konceptualnoj fazi razvoja tehničkih sustava potrebno je usporedno razmotriti više koncepcijskih rješenja te ih vrednovati s obzirom na kvalitetu zadovoljenja potreba korisnika, troškove, rizike, ekološku prihvatljivost i ostale za izbor koncepta važne kriterije. Unatoč dobroj zastupljenosti metoda koje omogućuju vrednovanje ekološke prihvatljivosti tijekom konstruiranja, pregledom literature nisu pronađene metode koje bi bile specifično namijenjene konceptualnoj fazi i vrednovanju koncepcijskih rješenja koja se međusobno razlikuju u radnim principima i fizikalnim efektima koje isporučuju. Studija vrednovanja ekološke prihvatljivosti koncepata kvalitativnim kriterijima pokazala je da je vrednovanje podložno subjektivnoj interpretaciji ekološke prihvatljivosti u slučaju kada kriteriji ekološke prihvatljivosti nisu eksplicitno određeni. U skladu s tim i ciljevima istraživanja razvijeni su kriteriji ekološke prihvatljivosti za konceptualnu fazu i predložena metoda. Kriteriji su ekoefektivnost i broj pretvorbi oblika energije i signala, ekološka prihvatljivost i broj sekundarnih efekata na okoliš te broj promjena agregatnoga stanja materijala u tehničkome procesu. Predloženu metodu čine vrednovanje kriterijima i primjena pravila sume rangova u svrhu rangiranja koncepata prema ekološkoj prihvatljivosti. Validacija kriterija i predložene metode temelji se na provjeri unutarnje konzistentnosti i vanjske relevantnosti. Primjena predložene metode demonstrirana je na primjerima vrednovanja ekološke prihvatljivosti koncepata pranja rublja i koncepata stolnog sata. Svrsishodnost predložene metode potvrđena je usporedbom s rezultatima studije vrednovanja kvalitativnim smjernicama ekodizajna i procjenom životnog ciklusa koncepata.
2018.
Doktorski rad
