Betonski sidreni vijci su dobro poznati spojni elementi korišteni u industrijama kao što su građevinska, automobilna i nuklearna. Između različitih metoda hladnog oblikovanja, one koje se najviše koriste za proizvodnju betonskih vijaka su ekstruzija i sabijanje. Vijci moraju redovito zadovoljavati različite zahtjeve koji se na njih postavljaju i to u različitim okruženjima, a da bi se to postiglo, idealan proces proizvodnje je hladno oblikovanje. Hladno oblikovanje u više faza je često korišteni proces oblikovanja za efikasnu i brzu masovnu proizvodnju jednostavnih i kompleksnih dijelova s odličnim mehaničkim svojstvima. Prednosti ovog procesa su zanemarivi gubitak materijala, dimenzijska točnost, dobra kvaliteta površine, poboljšana čvrstoća i ponovljivost. Međutim, redoslijed operacija mora biti pažljivo oblikovan od strane iskusnih konstruktora alata i zahtjeva njihovu iskustvenu procjenu, kao i implementaciju općih pravila deformiranja. Takvi redoslijedi operacija se poboljšavaju kroz godine. S obzirom da jedan vijak ima nekoliko varijacija veličine, inženjeri su implementirali CAD predloške za automatsko generiranje redoslijeda operacija za različite dužine i veličine vijaka s ciljem smanjenja ukupnog vremena procesa dizajna. Dimenzije gotovog proizvoda i parametri alata i strojeva unose se u predložak, koji onda stvara redoslijed sa svim dimenzijama kroz različite faze, za različite veličine i dužine vijaka. Jedan predložak koji generira vijke sa šesterokutnom glavom nije dobro replicirao dimenzije stvarnog proizvoda, tj. dimenzije na proizvedenim dijelovima nisu u potpunosti odgovarale dimenzijama na predlošku. Inicijalno pretpostavljeni uzroci tog problema su nejednaka distribucija volumena između glave i tijela vijka kroz faze na stvarnim uzorcima. Nadalje, efekti podešavanja nekih parametara strojeva, kao što su pozicije izbacivača, nisu prethodno bile detaljnije ispitane. S obzirom na to, glavni cilj ovog rada je formiranje boljeg razumijevanja distribucije volumena između glave i tijela vijka kroz faze, ali i samog proizvodnog procesa. Iz tih razloga, potrebna je analiza pojedinih poluproizvoda vijaka kroz proizvodne faze uz pomoć preciznih mjerenja uzoraka i numeričke analize. Efekti različitih pozicija izbacivača su prepoznati pomoću mjerenja, i dodatno ispitani uz pomoć alata za numeričku analizu Deform2D. Potrebne promjene na predlošku su u konačnici implementirane, a promijenjeni predložak je ispitan. Novi predložak je imao manje razlike između stvarnih vrijednosti i onih u predlošku u odnosu na inicijalni.
